Richard Deacon (Bangor, Wales, 1949.) jedan je od najvažnijih britanskih suvremenih skulptora koji svojim umjetničkim angažmanom kontinuirano propituje konvencije kiparstva, na specifičan način istražujući odnose između materijala, prostora i oblikovanja. Njegova umjetnička promišljanja redefiniraju skulpturu kao dinamičan, asocijativan i višeslojan objekt, pozivajući promatrača na aktivnu interakciju i reinterpretaciju. Deaconovo stvaralaštvo objedinjuje eksperiment i tehničku inovaciju, ali istovremeno odražava društvene i filozofske dimenzije kreativnog umjetničkog procesa. Deaconovo prvo predstavljanje u Hrvatskoj, u Galeriji Kula i Galeriji umjetnina u Splitu 2021. godine, obuhvaćalo je radove u keramici, papiru, smoli i čeliku, upoznavši hrvatsku publiku s njegovim slojevitim i raznolikim pristupom materijalu, prostoru i vizualnom jeziku. Ova nova izložba u Zagrebu istražuje dodatni aspekt njegove prakse, predstavljajući odabranu kolekciju crteža i skulptura te pruža jedinstvenu priliku za dublje razumijevanje njegova rada.

Deaconova serija crteža ističe se bogatom geometrijskom slojevitošću i uravnoteženim kolorističkim odnosima koji, premda apstraktni, ipak prizivaju osjećaj poznate taktilnosti i prostornosti. Svaki je crtež zapravo vizualna enigma koja uvlači promatrača u istraživanje njihove unutarnje strukture i logike. No, posebno je intrigantna uporaba poliesterske površine, koja crtežima, uz pojavnu specifičnost, pridružuje i novi sloj značenja. Poliester kao industrijski, umjetno stvoren materijal suštinski se može promatrati kao metafora za suvremeni svijet i tehnološki napredak, ali i ljudsku udaljenost od prirode. Ovaj sintetički materijal ima jedinstvenu glatku površinu koja omogućava precizno i intenzivno prikazivanje boja i oblika, što je Deaconu izuzetno važno za njegove apstraktne, gdjekad geometrijske, a ponekad organski oblikovane prizore.

U izloženim Deaconovim skulpturama (Shiver My Timbers) razvidna je slična dinamika, samo što se ovdje forma razvija u trodimenzionalnom prostoru. Njegove drvene skulpture, često tordiranih apstraktnih vertikalnih oblika, evociraju stanoviti rast i napetost, odnosno drhtanje, kao da se organski elementi zaustavljaju u trenutku pokreta – na što aludira i sam naslov (kojem svakako valja pridružiti i značenje svojevrsne piratske zakletve, jer jezik je, kao i višestruke semantičke relacije, izrazito važan u cijelom Deaconovom opusu). Upravo konture i zaokreti unutar njihovih struktura prenose taj osjećaj kretanja, reflektirajući zapravo ideje iz crteža u fizičkom obliku. Tekstura drveta kontrastira sa poliesterskom površinom crteža, što stvara zanimljiv vizualni dijalog između potpuno različitih materijala. Taktilnost drveta poziva na topliji i intimniji doživljaj skulptura, dok sjaj poliesterskog crteža pridonosi osjećaju kakve nepredvidljive promjene.

Kombinirajući crteže i skulpture, Deacon kao da pokazuje kako apstraktni oblici mogu funkcionirati kao predlošci za trodimenzionalne strukture i kako skulpture mogu postati prostorna verzija ideja prisutnih u crtežima. Poliester na neki način simbolizira rezistentnost i slojevitost, dok drvo svojom organskom kvalitetom podsjeća na prolaznost i prirodni ciklus. U konačnici, Deaconovo stvaralaštvo nadilazi površinsku estetiku; ono istražuje odnos između materijala, prostora ali i svijesti. Njegova umjetnost djeluje kao refleksija o energiji stvaranja, pozivajući promatrača da razmisli o prolaznosti, formi i općenitom učinku umjetničkog izraza. Na taj način, njegov rad uspostavlja zanimljiv odnos između crteža i objekta, dvodimenzionalnosti i volumena, pozivajući promatrača da premosti jaz između percepcije i stvarnosti.

Ukratko, Deacon upućuje promatrača u svijet gdje granice između crteža i skulpture postaju fluidne, gdje materijal i prostor postaju pravi sugovornici. U njegovim djelima svjetlost i sjena, glatkoća i hrapavost nisu samo estetski elementi; oni su medij kroz koji umjetnik izražava svoja razmišljanja o „prirodi“ i „prirodi stvaranja“. U Deaconovu radu materijal i forma stapaju se u jedno, stvarajući bogatstvo značenja koje nadilazi puki vizualni dojam i koje se artikulira kao poziv na poniranje u dublje spekulativne prostore.
Dalibor Prančević

Richard Deacon rođen je u Bangoru, Wales, UK, 1949. godine i živi i radi u Londonu, UK. Diplomirao je na St Martin’s School of Art u Londonu, UK (1972.) i magistrirao na studiju Environmental Media na Royal College of Art u Londonu, UK (1977.). Samostalne izložbe uključuju Middelheim Museum, Antwerpen, Belgija (2017.); San Diego Museum of Art, San Diego, Kalifornija, SAD (2017.); Prague City Gallery, Prag, Češka (2017.); Museum Folkwang, Essen, Njemačka (2016.); Kunstmuseum Winterthur, Švicarska (2015.); Tate Britain, London, UK (2014.); Sprengel Museum, Hannover, Njemačka (2011.); Musée de la Ville de Strasbourg, Francuska (2010.); Portland Art Museum, Oregon, SAD (2008.); PS1 Contemporary Art Center, New York, SAD (2001.); MACCSI, Caracas, Venezuela (1996.); Whitechapel Art Gallery, London, UK (1989.) i Museum of Contemporary Art, Los Angeles, SAD (1988.). Predstavljao je Wales na Venecijanskom bijenalu, Italija (2007.) te je sudjelovao na Venecijanskom bijenalu arhitekture, Italija (2012.), Glasgow International, UK (2006.) i Documenta 9, Kassel, Njemačka (1992.). Osvojio je Turnerovu nagradu 1987. godine i nagradu Robert Jakobsen, Museum Wurth, Kunzelsau, Njemačka, 1995. godine. Francusko Ministarstvo kulture dodijelilo mu je titulu Chevalier de l’Ordre des Arts et Lettres 1996. godine, a 1999. godine odlikovan je titulom CBE.