Znanstveno-fantastični queer putopis o dvojici pilota koji putuju u crnu rupu obilježio je praksu Marka Gutića Mižimakova u posljednje tri godine. Prethodno preveden u tekst i izvedbu, a uskoro i u film, ovaj distorzirani narativ koristi motiv crne rupe kao konceptualni predložak za prijenos neispričanih povijesti, izgubljenih informacija i neartikuliranih žudnji.

Obrisi svemirske letjelice naziru se kroz prozor autorove spavaće sobe u Bruxellesu koja gleda na Galerie de la Reine, trgovački pasaž karakterističnog mrežastog stakleno-željeznog svoda. Ova longitudinalna arkada preuzima ulogu svemirskog broda Konkordika koji plovi u smjeru StrijelacA*, Crne rupe u središtu naše galaksije. Umjetno obojeno svjetlo ispunjava prostor intimnog interijera koji u popodnevnim i večernjim satima poprima fantastične kvalitete. Odjeci nasumičnih prolaznika stvaraju komunikacijske šumove, zrnatu zvučnu kulisu iz koje dolazi oštećena i nepotpuna informacija.

U galerijskom prostoru centralnu poziciju zauzima skulpturalna slika privatnog interijera, zaštićena metalnim kavezom koji oponoša strukturu trgovačke arkade. Soba otvorenog prozora i krevet vidljivih otisaka tiho svjedoče o tijelima koja su je nedavno napustila. Plava svjetlost dolazi izvana, zamrzavajući scenu u prostorno-vremenskom vakuumu. Dvojica protagonista ostaju izvan polja vidljivosti, prisutna na izložbi kao negativ, kao šuplja tijela čiji su obrisi naznačeni otvorima na pilotskim uniformama. Ti otvori funkcioniraju kao ranjive točke, mjesta privilegije, rizika i izlaganja, ali i prolazi kroz koje se upisuje odsutnost. Krhki odljevi, umnoženi duplikacijom, ukazuju na zadržani trenutak u vremenu, na nestabilnu sekvencu prisutnosti koja se istodobno uspostavlja i raspada. Zakrivljenost u prostoru i vremenu dodatno je naglašena u izloženim zidnim ornamentima, višesturko (ne)orijentiranim trakama razvučenima u konstelaciji sazviježđa Strijelca.

Između privatnih prostora i kozmičkog ništavila, predstavljeni elementi šireg narativa zamišljaju galaktičko izmještanje queer subjekata čije su temporalnosti razlomljene i nestabilne. Njihova ranjivost istovremeno je osnažujuća budući da im omogućuje komunikaciju koja nadilazi konvencionalno vrijeme i prostor. Od svemirskog praga do kontrolne sobe putuju intimne priče i mikro-povijesti obilježene transgeneracijskom traumom AIDS-a. Nemogućnost reprezentacije ove potisnute povijesti afirmira kroz osjetilno iskustvo njihove fragmentirane, odgođene i uporno prisutne odsutnosti. Materijalizirane u šum, fragment ili svjetlosni trag, one nastavljaju bivati u sadašnjosti. (tekst Lovro Japundžić)

Marko Gutić Mižimakov se bavi se izvedbom, animacijom i tekstom, istražujući načine oblikovanja osjetilnih materijala kroz intimne, suradničke i društvene procese. Bio je polaznik programa a.pass (Bruxelles, 2022–2023) i predavao na Paris College of Art (2022–2025), a trenutno je vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njegove su izvedbe, filmovi i instalacije predstavljeni na raznim međunarodnim izložbama i festivalima, poput Muzeja suvremene umjetnosti i Galerije Nova (Zagreb), Galerija Umjetnina (Split), Beursschouwburg (Bruxelles) i Antimatter (Britanska Kolumbija), a za rad je nagrađen, među ostalim, nagradama Zlatna Lubenica i DENES te nominacijom za Nagradu hrvatskog glumišta.