














Ratovi svjetova Carlosa Amoralesa
Nakon prošlogodišnjeg predstavljanja splitskoj publici, zagrebačka publika ove godine ima prilike vidjeti recentne radove Carlosa Amoralesa (1970., Mexico City), jednoga od zanimljivijih suvremenih vizualnih umjetnika međunarodne scene. Upotrebom različitih medija kao što su crtež, instalacije, animacije i video, Amorales gradi vlastiti vizualni „jezik“ i sustav znakova. Istražujući teme identiteta, drugosti, jezika kao strukture moći te odnosa između masovne kulture, politike i nasilja, umjetnik je stekao prepoznatljivost po imerzivnim instalacijama i serijama crteža koje funkcioniraju kao otvoreni, narativno fragmentirani vizualni sustavi.
Sagledavajući Amoralesovo ukupno stvaralaštvo, važno je ukazati na događaje koji su oblikovali i formirali njegov umjetnički opus. Prirodna katastrofa, tj. potres koji je 1985. pogodio Mexico City za umjetnika je predstavljao ključnu etičku i estetsku prekretnicu. Iskustvo razaranja izazvalo je istodobno suosjećanje prema žrtvama i fascinaciju prizorima ruševina, koji su snažno utjecali na njegov kasniji vizualni jezik. Uništenje pritom ne promatra isključivo negativno, nego kao mogućnost regeneracije i početka novoga društvenog poretka. Drugi važni element njegova opusa je iskustvo migracije i iskustva drugosti, odnosno pozicije stranca u drugoj zemlji, što proizlazi iz njegove biografije i obiteljske povijesti. Boravak u Europi tijekom formativnih godina usmjerio je njegovo umjetničko istraživanje prema hibridnim međuprostorima i pukotinama identiteta. Motiv migracije kod Amoralesa ne odnosi se samo na geografsko premještanje nego i na njegov umjetnički postupak. Svoju praksu opisuje kao stalno kretanje između medija, tema i identiteta, pri čemu odbacuje stabilnost i prepoznatljivost koju nameće tržište umjetnina. Takva pozicija omogućuje mu neprestanu promjenu formi i perspektiva, zadržavajući pritom osjećaj izmještenosti i transformacije karakterističan za iskustvo migranta.
Nova serija radova na papiru Carlosa Amoralesa predstavljena u Galeriji Manuš u Zagrebu, nadahnuta romanom H. G. Welsa Ratovi svjetova (War of the Worlds) čiji naslov umjetnik prisvaja, uvodi nas u svijet demonskih bića, organskih oblika i ritualnih prikaza. Serijal crteža prikazuje isprepletene siluete neljudskih bića i biljnih formi koje se stapaju u prizore nalik ritualnim plemenskim obredima. Dinamika crteža dodatno je naglašena uporabom kontrastnih boja, od kojih svaka nosi specifičan emocionalni naboj i osjećaj pokreta. Hibridne i teško prepoznatljive forme destabiliziraju granice između ljudskoga, neljudskog i biljnog svijeta. Takva vizualna neodređenost kod promatrača proizvodi osjećaj nelagode i nesigurnosti, ali istodobno otvara prostor za propitivanje načina na koji konstruiramo identitet, pripadnost i pojam Drugoga. Amorales u ovom ciklusu ne ilustrira Wellsa doslovno, nego njegov roman koristi kao konceptualni i metaforički okvir. Wellsov tekst, koji prikazuje invaziju tehnološki nadmoćnih Marsovaca na Zemlju, u kritičkoj se interpretaciji često čita kao obrat kolonijalne logike, situacija u kojoj imperijalna sila postaje žrtvom imperijalne agresije. Amorales preuzima tu strukturu „susreta s radikalno drukčijim” kako bi otvorio prostor za promišljanje suvremenih oblika asimetrije, moći i nasilja. U njegovoj interpretaciji figura „vanzemaljca” funkcionira kao metafora drugosti i potencijalne kolonizacije, pri čemu se fikcionalni model koristi kao alat za promišljanje aktualnih političkih i društvenih tenzija, a ne kao doslovna usporedba.
U ovom ciklusu Amorales također istražuje način na koji slike funkcioniraju kao sustavi prevođenja stvarnosti. Umjesto jasnog narativa, gradi fragmentirani vizualni jezik sastavljen od hibridnih tijela, organskih formi i ritualnih prizora, pri čemu značenje ostaje nestabilno i otvoreno interpretaciji. Takav pristup karakterističan je za njegovu širu umjetničku praksu u kojoj putem crteža, instalacije, animacije i videa razvija vlastite sustave znakova i vizualne jezike. U vremenu obilježenom ratovima, migracijama i društvenim podjelama Amoralesovi crteži djeluju poput vizualnih alegorija svijeta u stanju trajne transformacije. Njegove hibridne figure i prizori mogućih katastrofa ne nude jednoznačna tumačenja, nego otvaraju prostor za promišljanje odnosa između nasilja, straha i mogućnosti novog početka. Upravo u toj nestabilnosti i neizvjesnosti krije se i potencijal za drukčije oblike zajedništva i imaginacije budućnosti.
Martina Munivarna
Carlos Amorales živi i radi u Mexico Cityju. Studirao je na Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu (1996./97.) i na Rijksakademie van beeldende kunsten (1992. – 95.). Sudjelovao je u umjetničkim rezidencijama u Atelieru Calder u Sachéu (2012.) i MAC/VAL u Vitry-sur-Seine, Francuska (2011.) te u programu Smithsonian Artist Research Fellowship u Washingtonu (2010.).
Neke od njegovih najvažnijih izložbi uključuju: Black Cloud, Phoenix Art Museum, Phoenix, FL, SAD (2025.); Black Cloud, Kunst Museum Brandts, Odense, Danska (2023.); Words of Mouth and Hands, Kurimanzutto, New York, SAD (2023.); Black Cloud, Nacionalni muzej suvremene umjetnosti, Bukurešt, Rumunjska (2023.); The Snake of the Days, Museo Kaluz, Mexico City, Meksiko (2022.); The Factory, Stedelijk Museum, Amsterdam, Nizozemska (2019.); Ghost Demonstration, BAMPFA, Art Wall Project, Berkeley, SAD (2019.); Axioms for Action, MUAC – Museo Universitario de Arte Contemporáneo, Ciudad de México, Meksiko (2018. i 2019.); Herramientas de trabajo, MAMM – Museo de Arte Moderno de Medellín, Kolumbija (2017.); Working Class Today… Mañana Nuevos Ricos!, Fridericianum, Kassel, Njemačka (2009.); Carlos Amorales, Museo de Arte Latinoamericano de Buenos Aires, Argentina (2006.); ¿Por qué temer al futuro?, Casa de América, Madrid i Artium, Vitoria, Španjolska (2005.).
Osim što je predstavljao Meksiko na 57. Venecijanskom bijenalu projektom Life in the Folds (2017.), njegovi radovi bili su predstavljeni i na drugim bijenalima, uključujući 10. Šangajski bijenale, Kina (2013.); 2. i 8. Berlinski bijenale (2001. i 2014.); 11. Bijenale u Sharjahi, Ujedinjeni Arapski Emirati (2013.); 10. i 12. Bijenale u Havani, Kuba (2009. i 2015.); 5. SeMA Biennale Mediacity Seoul u Seulu, Koreja (2008.) te je predstavljao Nizozemsku na 50. Venecijanskom bijenalu kao sudionik izložbe We Are The World.